Ruske snage zauzele su Avdiivku 17. veljače. U naredna dva i pol mjeseca uspjele su napredovati 15 kilometara prema zapadu. Od toga je najveći prodor, od sedam kilometara, napravljen prema selu Očeretine, i to tek nakon što je svoj položaj napustila 115. mehanizirana brigada Ukrajinske vojske. Novi uspjesi ostvareni su pri artiljerijskoj nadmoći od sedam naprema jedan u korist napadača te apsolutnoj zračnoj dominaciji Ruskog ratnog zrakoplovstva. Također, koncentracija ruskih naga na tom pravcu trostruko je veća u odnosu na branitelje.
Rusi napreduju u malim prodorima
Ruske snage koje napreduju uglavnom su ograničene na skupine veličine voda ili satnije. Proporcionalno snazi, realiziraju dnevne prodore koji se mjere u stotinama metara. Dosadašnja djelovanja pokazala su da veće koncentracije oklopno-mehaniziranih snaga ne uspijevaju ostvariti i zadržati veći tempo napredovanja koji se očekuje od snaga ekvivalenta brigade.
Tako su krajem ožujka elementi 6. tenkovske pukovnije 90. divizije napali zapadno od sela Tonjenki u Donjeckoj oblasti. U napad su krenuli s 36 tenkova i 12 borbenih vozila pješaštva. Pokušaj prodora okončan je ruskim gubitkom od oko 20 oklopnjaka. Isto tako, u području Časivog Jara Rusija je pretrpjela značajne gubitke u napadu 4. travnja. Tad su ostali kraći za ukupno 32 vozila.
Dakle, operativne sposobnosti ruskih oklopno-mehaniziranih snaga jakosti bojne ili brigade pri izvođenju napadnih borbenih djelovanja nisu se znatno povećale; još su daleko ispod očekivanog. Napadi uglavnom završavaju velikim gubitcima oklopnih sredstava. Samim time, ne mogu se očekivati značajniji dublji prodori od već viđenog.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vodstvo Ukrajine je najslabija karika
Kijev i njegove saveznike više bi, međutim, trebali brinuti razlozi ukrajinskog povlačenja. Kao u svakoj sferi čovjekovog djelovanja, i u ratu je presudan ljudski faktor. Balans između broja i kvalitete boraca na frontu ključan je za optimalnu upotrebu raspoloživih ljudskih resursa i smanjenje gubitaka. Optimizaciju korištenja ljudskih potencijala treba postići u odnosu na snagu neprijatelja, dužinu fronta, kao i na trajanje i intenzitet borbenih djelovanja.
U ratu i najbolje osposobljene postrojbe, ako im se ne osigura popuna i odmor, vrlo brzo gube početne borbene sposobnosti. To se najbolje vidjelo s ruskim zračno-desantnim snagama, koje je Moskva nemilosrdno trošila u prvoj godini rata; mnoge postrojbe još se nisu oporavile.
I u Oružanim snagama Ukrajine oba ključna elementa ljudskog faktora – brojnost i kvaliteta – pokazuju nažalost negativan trend. Telegram je još u prosincu 2023. godine pisao o mogućim pogubnim posljedicama koje na obrambene sposobnosti može imati, blago rečeno, nekorektan odnos političkog vrha Ukrajine prema vojsci i njenom prvom čovjeku generalu Valeriju Zalužnom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kobna odgoda mobilizacije
Najpogubnija odluka predsjednika i vrhovnog zapovjednika Volodimira Zelenskog bilo je odbijanje dodatne mobilizacije 500 tisuća vojnika koju je u jesen prošle godine predlagao tadašnji vojni vrh. Takva voluntaristička i nerazumna odluka izazvala je negativan učinak “grude snijega”. Na frontu nedostaje ljudi ne samo za rotaciju postrojbi, nego i za popunjavanje gubitaka. Ljudi su mjesecima na frontu, bez trunke odmora u pozadini. Iz nekih postrojbi javljaju da nisu normalno spavali danima.
Premorenost vojnika dovodi do značajnog pada borbene sposobnosti ionako malobrojnih branitelja. Komesarskim, diletantskim akcijama kao što je angažiranje kuhara i logističara na prvoj crti, dolazi do poremećaja u opskrbi i podršci borbenih jedinica.
Zakašnjela mobilizacija pojela je vrijeme koje se moglo iskoristiti za obuku vojnika. Slanje neuvježbanih civila na front prvi je korak prema nepotrebnom gubitku života. Dakle, politiziranje s mobilizacijom izravno je utjecalo i na pad kvalitete vojnika novoformiranih postrojbi. To posebno dolazi do izražaja kod poslužitelja i rukovatelja visokosofisticiranim oružanim sustavima. Ono s čime su se Rusi suočili na početku rata, sad se događa Ukrajincima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pad morala opasniji od Rusa
Na početku agresije visok borbeni moral vojnika, a i cjelokupnog stanovništva, bio je motor uspješne borbe protiv ruske invazije. Vjera u pobjedu nije padala čak ni kad su Ukrajinci gubili teritorij. Međutim, posljednja istraživanja ukazuju na pad podrške ratnim naporima, s prijašnjih više od 80, na oko 60 posto. Najveća opasnost koja bi dugoročno mogla potkopati ukrajinske obrambene napore je pad borbenog morala.
Oružje će uvijek stizati iz Amerike ili Europe. Nekad će ga biti manje, nekad više. Materijalni gubici najlakše se nadoknađuju. I pored velikih gubitaka, ukrajinska populacija predstavlja dovoljan mobilizacijski potencijal za formiranje novih postrojbi. Međutim, gubitak vjere u pobjedu smanjuje mogućnost provođenja mobilizacije. Opća malodušnost moga bi biti kamen oko vrata i političkom i vojnom vodstvu.
Greške Zelenskog naškodile Ukrajini
Međutim, to ne dolazi samo od sebe. Dosadašnje iskustvo nedvojbeno ukazuje na bolne, ali surove činjenice. I prije i nakon masovne ruske invazije političko vodstvo Ukrajine na čelu s predsjednikom Zelenskim radilo je i radi brojne greške koje neposredno negativno utječu na obrambenu sposobnost zemlje: zapostavljanje vojske i namjenske industrije prije ruske invazije; korupcija u procesu nabave; neučinkovit, nepravedan i potkupljivi sustav mobilizacije; uvođenje paradržavnih tijela i paralelnih linija odlučivanja; koncentracija moći unutar ekskluzivnog kruga ljudi; nesposobnost objedinjavanja svih patriotskih snaga; zaobilaženje zapovjednog lanca u vojsci i izravno miješanje politike u odluke i nadležnosti vojnih zapovjednika. To su samo neke od ozbiljnih devijacija današnjeg ukrajinskog društva i obrambenog sustava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne postoje bezgrešni. Međutim, praksa vrhovnog zapovjednika i njegova najužeg kruga je alokacija vlastitih propusta nekom drugom. Iz tog razloga građani Ukrajine imali su daleko veće povjerenje u Oružane snage nego u svoju političku elitu.
I korumpirani pobjeđuju u ratu
I u takvim nefer uvjetima, vojna elita poslušno je izvršavala zapovijedi civilnih vlasti koje je izabrao narod. To što je smijenjeni general Zalužni u ime vojske otvoreno iznosio neke nedostatke obrambenog sustava samo potvrđuje redoslijed prioriteta. Interese obrane države stavio je ispred osobnih. Otvorenost i iskrenost oko ključnih pitanja važnih za uspješno vođenje oružane borbe koštale su ga položaja prvog vojnika Oružanih snaga Ukrajine.
Ukrajina se suočava s borbom na dva međuovisna fronta. Jedan je onaj protiv agresora, a drugi domaći, politički. Uspjeh ukrajinske borbe za slobodu izravno ovisi o zaustavljanju negativnih trendova u funkcioniranju državne uprave i, općenito, političkog sustava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iluzorno je očekivati da će korupcija i nepotizam nestati prekonoći. U pravednom obrambenom ratu pobjeđuju i korumpirane države; najbolji primjer je Hrvatska. Međutim, uza sve nedostatke, mane i propuste hrvatskih političkih struktura u prvoj polovici 1990-ih godina, neosporna je bila vjera u pobjedu i pravednost borbe za konačno oslobođenje zemlje. To je bilo općeprihvaćeno stajalište najvećeg broja stanovnika, političke pozicije i opozicije.
Ukrajina dobiva v.d. predsjednika
Gdje je Ukrajina danas? Predsjedniku Zelenskom istječe mandat krajem svibnja. Vrhovna rada, ukrajinski parlament, već se izjasnila protiv provođenja predsjedničkih izbora za vrijeme ratnog stanja. U okolnostima kad mjesto predsjednika Ukrajine postane upražnjeno, predsjednik Vrhovne rade postaje vršitelj dužnosti šefa države s ograničenim ovlastima.
Velik dio ovlasti i odgovornosti prelazi na parlament. Vrhovna rada postala je poznata po masovnim šaketanjima zastupnika, kupoprodaji mandata i dugim ispraznim raspravama, poput one nedavne o zakonu koji regulira mobilizaciju. Povijest parlamentarizma, kako ga je prakticirala Vrhovna rada, ne budi optimizam. Njenog čelnika Ruslana Stefančuka smatraju ideologom izbornog programa Volodimira Zelenskog.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Paralelno s predsjedničkim, istekao je mandat i zastupnika Vrhovine rade, još prošle godine; i parlamentarni izbori su odgođeni. Od 450 zastupnika, predsjednikova stranka Sluga naroda ima većinu od 235 mjesta; većinu podržava i 36 zastupnika druge dvije stranke. Jednostavna računica sugerira vrlo vjerojatnu stabilnu vlast Stefančuka. I pored toga, zbog ograničenih ovlasti vršitelja dužnosti predsjednika, proces donošenja odluka mogao bi se dodatno usložniti. Koliko je on sposoban anulirati pogreške izabranog predsjednika uskoro će se vidjeti.
Kako voditi zemlju u ratnom stanju
U sadašnjoj situaciji, treba brzo pronaći prihvatljivo i učinkovito zakonsko rješenje za vođenje zemlje tijekom ratnog stanja. U protivnom se može očekivati daljnja degradacija efikasnosti ukrajinskih obrambenih napora.
Veliki problem je gubitak povjerenja u sadašnjeg predsjednika i njegovu administraciju. Među vladajućom političkom elitom, a i opozicijom, ne postoji niti jedan političar koji bi mogao preuzeti ulogu vođe. Najveće povjerenje i popularnost u narodu i dalje uživa bivši general, a sad civil, Valerij Zalužni. Njega je nakon smjene Zelenski imenovao za veleposlanika u Ujedinjenom Kraljevstvu. Iako bivši general nije pokazivao političke ambicije, neki su to vidjeli kao uklanjanje političke konkurencije.
Treba biti jasan. Pored sve teže situacije na frontu, Ukrajina se suočava s ozbiljnim unutrašnjopolitičkim izazovima koji traže brza i odlučna rješenja. Za uspješan nastavak rata nužno je preokrenuti, ili barem zaustaviti, silazni trend nepovjerenja naroda u vladajuću elitu.
Prijeti li Ukrajini najcrnji scenarij potpunog raspada fronta? Ovo su najpogubnije greške Volodimira Zelenskog
Gubitak povjerenja u političko vodstvo najveći je problem. Jedinu osobu kojoj narod vjeruje Zelenski je udaljio u London
Pored sve teže situacije na frontu, Ukrajina se suočava s ozbiljnim unutrašnjopolitičkim izazovima koji traže brza i odlučna rješenja. Za uspješan nastavak rata nužno je preokrenuti, ili barem zaustaviti, silazni trend nepovjerenja naroda u vladajuću elitu
Kakvi su izgledi za zaustavljanje ruske ofenzive u Donjeckoj oblasti? Prijeti li Ukrajini najcrnji scenarij potpunog raspada fronta? Koliko posljednja američka vojna pomoć može nadomjestiti lošu izvedbu vojske kojom se zapovijeda iz Kijeva? Konačno, je li Kijev uopće sposoban dalje voditi rat u postojećim okolnostima? To su neka od pitanja na koja se posljednjih dana pokušava pronaći odgovor.
Više nema sumnje, ruske trupe napreduju na središnjem dijelu fronta. Ukrajinski odgovor je sasvim logična taktička radnja, povlačenje na nove položaje. Prodori zapadno od Bahmuta i Avdiivke na prvi pogled izgledaju nezadrživi. Ipak, jedno je dojam, a drugo matematika.
Ruske snage zauzele su Avdiivku 17. veljače. U naredna dva i pol mjeseca uspjele su napredovati 15 kilometara prema zapadu. Od toga je najveći prodor, od sedam kilometara, napravljen prema selu Očeretine, i to tek nakon što je svoj položaj napustila 115. mehanizirana brigada Ukrajinske vojske. Novi uspjesi ostvareni su pri artiljerijskoj nadmoći od sedam naprema jedan u korist napadača te apsolutnoj zračnoj dominaciji Ruskog ratnog zrakoplovstva. Također, koncentracija ruskih naga na tom pravcu trostruko je veća u odnosu na branitelje.
Rusi napreduju u malim prodorima
Ruske snage koje napreduju uglavnom su ograničene na skupine veličine voda ili satnije. Proporcionalno snazi, realiziraju dnevne prodore koji se mjere u stotinama metara. Dosadašnja djelovanja pokazala su da veće koncentracije oklopno-mehaniziranih snaga ne uspijevaju ostvariti i zadržati veći tempo napredovanja koji se očekuje od snaga ekvivalenta brigade.
Tako su krajem ožujka elementi 6. tenkovske pukovnije 90. divizije napali zapadno od sela Tonjenki u Donjeckoj oblasti. U napad su krenuli s 36 tenkova i 12 borbenih vozila pješaštva. Pokušaj prodora okončan je ruskim gubitkom od oko 20 oklopnjaka. Isto tako, u području Časivog Jara Rusija je pretrpjela značajne gubitke u napadu 4. travnja. Tad su ostali kraći za ukupno 32 vozila.
Dakle, operativne sposobnosti ruskih oklopno-mehaniziranih snaga jakosti bojne ili brigade pri izvođenju napadnih borbenih djelovanja nisu se znatno povećale; još su daleko ispod očekivanog. Napadi uglavnom završavaju velikim gubitcima oklopnih sredstava. Samim time, ne mogu se očekivati značajniji dublji prodori od već viđenog.
Vodstvo Ukrajine je najslabija karika
Kijev i njegove saveznike više bi, međutim, trebali brinuti razlozi ukrajinskog povlačenja. Kao u svakoj sferi čovjekovog djelovanja, i u ratu je presudan ljudski faktor. Balans između broja i kvalitete boraca na frontu ključan je za optimalnu upotrebu raspoloživih ljudskih resursa i smanjenje gubitaka. Optimizaciju korištenja ljudskih potencijala treba postići u odnosu na snagu neprijatelja, dužinu fronta, kao i na trajanje i intenzitet borbenih djelovanja.
U ratu i najbolje osposobljene postrojbe, ako im se ne osigura popuna i odmor, vrlo brzo gube početne borbene sposobnosti. To se najbolje vidjelo s ruskim zračno-desantnim snagama, koje je Moskva nemilosrdno trošila u prvoj godini rata; mnoge postrojbe još se nisu oporavile.
I u Oružanim snagama Ukrajine oba ključna elementa ljudskog faktora – brojnost i kvaliteta – pokazuju nažalost negativan trend. Telegram je još u prosincu 2023. godine pisao o mogućim pogubnim posljedicama koje na obrambene sposobnosti može imati, blago rečeno, nekorektan odnos političkog vrha Ukrajine prema vojsci i njenom prvom čovjeku generalu Valeriju Zalužnom.
Kobna odgoda mobilizacije
Najpogubnija odluka predsjednika i vrhovnog zapovjednika Volodimira Zelenskog bilo je odbijanje dodatne mobilizacije 500 tisuća vojnika koju je u jesen prošle godine predlagao tadašnji vojni vrh. Takva voluntaristička i nerazumna odluka izazvala je negativan učinak “grude snijega”. Na frontu nedostaje ljudi ne samo za rotaciju postrojbi, nego i za popunjavanje gubitaka. Ljudi su mjesecima na frontu, bez trunke odmora u pozadini. Iz nekih postrojbi javljaju da nisu normalno spavali danima.
Premorenost vojnika dovodi do značajnog pada borbene sposobnosti ionako malobrojnih branitelja. Komesarskim, diletantskim akcijama kao što je angažiranje kuhara i logističara na prvoj crti, dolazi do poremećaja u opskrbi i podršci borbenih jedinica.
Zakašnjela mobilizacija pojela je vrijeme koje se moglo iskoristiti za obuku vojnika. Slanje neuvježbanih civila na front prvi je korak prema nepotrebnom gubitku života. Dakle, politiziranje s mobilizacijom izravno je utjecalo i na pad kvalitete vojnika novoformiranih postrojbi. To posebno dolazi do izražaja kod poslužitelja i rukovatelja visokosofisticiranim oružanim sustavima. Ono s čime su se Rusi suočili na početku rata, sad se događa Ukrajincima.
Pad morala opasniji od Rusa
Na početku agresije visok borbeni moral vojnika, a i cjelokupnog stanovništva, bio je motor uspješne borbe protiv ruske invazije. Vjera u pobjedu nije padala čak ni kad su Ukrajinci gubili teritorij. Međutim, posljednja istraživanja ukazuju na pad podrške ratnim naporima, s prijašnjih više od 80, na oko 60 posto. Najveća opasnost koja bi dugoročno mogla potkopati ukrajinske obrambene napore je pad borbenog morala.
Oružje će uvijek stizati iz Amerike ili Europe. Nekad će ga biti manje, nekad više. Materijalni gubici najlakše se nadoknađuju. I pored velikih gubitaka, ukrajinska populacija predstavlja dovoljan mobilizacijski potencijal za formiranje novih postrojbi. Međutim, gubitak vjere u pobjedu smanjuje mogućnost provođenja mobilizacije. Opća malodušnost moga bi biti kamen oko vrata i političkom i vojnom vodstvu.
Greške Zelenskog naškodile Ukrajini
Međutim, to ne dolazi samo od sebe. Dosadašnje iskustvo nedvojbeno ukazuje na bolne, ali surove činjenice. I prije i nakon masovne ruske invazije političko vodstvo Ukrajine na čelu s predsjednikom Zelenskim radilo je i radi brojne greške koje neposredno negativno utječu na obrambenu sposobnost zemlje: zapostavljanje vojske i namjenske industrije prije ruske invazije; korupcija u procesu nabave; neučinkovit, nepravedan i potkupljivi sustav mobilizacije; uvođenje paradržavnih tijela i paralelnih linija odlučivanja; koncentracija moći unutar ekskluzivnog kruga ljudi; nesposobnost objedinjavanja svih patriotskih snaga; zaobilaženje zapovjednog lanca u vojsci i izravno miješanje politike u odluke i nadležnosti vojnih zapovjednika. To su samo neke od ozbiljnih devijacija današnjeg ukrajinskog društva i obrambenog sustava.
Ne postoje bezgrešni. Međutim, praksa vrhovnog zapovjednika i njegova najužeg kruga je alokacija vlastitih propusta nekom drugom. Iz tog razloga građani Ukrajine imali su daleko veće povjerenje u Oružane snage nego u svoju političku elitu.
I korumpirani pobjeđuju u ratu
I u takvim nefer uvjetima, vojna elita poslušno je izvršavala zapovijedi civilnih vlasti koje je izabrao narod. To što je smijenjeni general Zalužni u ime vojske otvoreno iznosio neke nedostatke obrambenog sustava samo potvrđuje redoslijed prioriteta. Interese obrane države stavio je ispred osobnih. Otvorenost i iskrenost oko ključnih pitanja važnih za uspješno vođenje oružane borbe koštale su ga položaja prvog vojnika Oružanih snaga Ukrajine.
Ukrajina se suočava s borbom na dva međuovisna fronta. Jedan je onaj protiv agresora, a drugi domaći, politički. Uspjeh ukrajinske borbe za slobodu izravno ovisi o zaustavljanju negativnih trendova u funkcioniranju državne uprave i, općenito, političkog sustava.
Iluzorno je očekivati da će korupcija i nepotizam nestati prekonoći. U pravednom obrambenom ratu pobjeđuju i korumpirane države; najbolji primjer je Hrvatska. Međutim, uza sve nedostatke, mane i propuste hrvatskih političkih struktura u prvoj polovici 1990-ih godina, neosporna je bila vjera u pobjedu i pravednost borbe za konačno oslobođenje zemlje. To je bilo općeprihvaćeno stajalište najvećeg broja stanovnika, političke pozicije i opozicije.
Ukrajina dobiva v.d. predsjednika
Gdje je Ukrajina danas? Predsjedniku Zelenskom istječe mandat krajem svibnja. Vrhovna rada, ukrajinski parlament, već se izjasnila protiv provođenja predsjedničkih izbora za vrijeme ratnog stanja. U okolnostima kad mjesto predsjednika Ukrajine postane upražnjeno, predsjednik Vrhovne rade postaje vršitelj dužnosti šefa države s ograničenim ovlastima.
Velik dio ovlasti i odgovornosti prelazi na parlament. Vrhovna rada postala je poznata po masovnim šaketanjima zastupnika, kupoprodaji mandata i dugim ispraznim raspravama, poput one nedavne o zakonu koji regulira mobilizaciju. Povijest parlamentarizma, kako ga je prakticirala Vrhovna rada, ne budi optimizam. Njenog čelnika Ruslana Stefančuka smatraju ideologom izbornog programa Volodimira Zelenskog.
Paralelno s predsjedničkim, istekao je mandat i zastupnika Vrhovine rade, još prošle godine; i parlamentarni izbori su odgođeni. Od 450 zastupnika, predsjednikova stranka Sluga naroda ima većinu od 235 mjesta; većinu podržava i 36 zastupnika druge dvije stranke. Jednostavna računica sugerira vrlo vjerojatnu stabilnu vlast Stefančuka. I pored toga, zbog ograničenih ovlasti vršitelja dužnosti predsjednika, proces donošenja odluka mogao bi se dodatno usložniti. Koliko je on sposoban anulirati pogreške izabranog predsjednika uskoro će se vidjeti.
Kako voditi zemlju u ratnom stanju
U sadašnjoj situaciji, treba brzo pronaći prihvatljivo i učinkovito zakonsko rješenje za vođenje zemlje tijekom ratnog stanja. U protivnom se može očekivati daljnja degradacija efikasnosti ukrajinskih obrambenih napora.
Veliki problem je gubitak povjerenja u sadašnjeg predsjednika i njegovu administraciju. Među vladajućom političkom elitom, a i opozicijom, ne postoji niti jedan političar koji bi mogao preuzeti ulogu vođe. Najveće povjerenje i popularnost u narodu i dalje uživa bivši general, a sad civil, Valerij Zalužni. Njega je nakon smjene Zelenski imenovao za veleposlanika u Ujedinjenom Kraljevstvu. Iako bivši general nije pokazivao političke ambicije, neki su to vidjeli kao uklanjanje političke konkurencije.
Treba biti jasan. Pored sve teže situacije na frontu, Ukrajina se suočava s ozbiljnim unutrašnjopolitičkim izazovima koji traže brza i odlučna rješenja. Za uspješan nastavak rata nužno je preokrenuti, ili barem zaustaviti, silazni trend nepovjerenja naroda u vladajuću elitu.