Kantautor i pisac Zoran Predin za Telegram: 'Danas realnost nadmašuje fikciju. Uskoro će Jehovine svjedoke zamijeniti Darwinovi svjedoci'

Već je iz ovog opisa jasno da je riječ o još jednoj otkačenoj književnoj avanturi u kojoj će nam Predin dobro natrljati nos paprom naše realnosti i svojom nas crnohumornom britkošću začarati i nasmijati. Knjigu je objavila zaprešićka Fraktura u prijevodu Jagne Pogačnik, a to je ujedno i povod za ovaj razgovor, vođen u Predinovu prepoznatljivu autoironijskom ključu.

TELEGRAM: Vi ste se, čini se, totalno raspisali. I, svaka sljedeća vaša knjiga tematski je, stilski, pa i žanrovski, potpuno drugačija od prethodne. Jeste li tako unaprijed odlučili, zadali si u zadatak biti uvijek svjež, ne ponavljati se, ili je slučajno tako ispalo?

PREDIN: Ne volim se ponavljati. Tražim originalne, zanimljive i provokativne teme. Svaki novi roman mora biti na razini prošlog ili bolji. Humorom i dramaturgijom filmske naracije gradim svoj stil pisanja.

TELEGRAM: Jednom ste rekli da vam je najveći spisateljski uzor Dostojevski. On se bavio prepoznavanjem onoga što čini srž ljudskosti, “rane koja nas čini ljudima”. Je li i vama proces pisanja vezan uz samoistraživanje, samopropitivanje, u konačnici – autotransformaciju?

PREDIN: Nisam još dotle došao (smijeh). Pišem o temama koje me uzbuđuju, o kojima ne mogu pjevati u svojim pjesmama. O temama koje žive među nama, ali zbog novokomponiranog morala i političke korektnosti, ostaju u tami. Ali, da, vjerodostojnu priču volim iznad svega.

TELEGRAM: Znači, glazba to nije već u velikoj mjeri “odradila” za vas?

PREDIN: Je. Ali sada su drugačija vremena. Spomenuti aktualni društveni korektivi poslali su mi u bunker više pjesama nego oni iz komunističkih osamdesetih.

TELEGRAM: Radnja “Bezgrešne” odvija se u “neimenovanoj srednjoeuropskoj državici”. Teško je ne pomisliti da je zapravo riječ o distopijskoj parodiji vaše domovine Slovenije. Što se to događa u Deželi što inspirira pisca na pisanje političke satire?

PREDIN: Moja distopija nije ograničena samo na Deželu, već važi za većinu europskih dežela koje imaju autoritarnu, desničarsku, nacionalističku, da ne kažem fašističku, vlast. Zbog toga je Kneževina iz romana univerzalna. Imamo nekoliko živih Velikih knezova u susjedstvu, da ne spominjem vašeg iz bliske prošlosti.

TELEGRAM: “Bezgrešna” je, kako ste sami rekli, “ideološka satira”. Imaju li pisci moralnu odgovornost pisati o stvarnosti i ključnim društvenim temama?

PREDIN: To je odluka svakog pojedinog pisca. Ja stojim iza svojih stavova ali ih ne namećem svoji publici. Publika uvijek uzima samo ono što se poklapa s njenim pogledom na svijet. Moj roman samo spaja srodne duše i upozorava ih na činjenicu da se povijest ponavlja i da je danas od životne važnosti prisjetiti se što nas je naučila.

TELEGRAM: Jedan od motiva ovog romana svakako je ‘preobražaj’ – i to ne samo onaj u kojemu se životinja “pretvara” u čovjeka. Kafkijanska je metamorfoza posljedica alijenacije od svijeta – što ona označava kod vas?

PREDIN: U kontekstu “Bezgrešne”, preobražaj koji se odvija u smjeru suprotnome od onog kafkijanskog služi kako primjer priče slične pričama vjerskih nauka različitih religija. Ako se njima može vjerovati, može se vjerovati i priči jednog od junaka mojeg romana.

TELEGRAM: U Sloveniji je već dvije godine na vlasti vlada lijevog centra. Za to vrijeme, sve zemlje u okruženju biraju konzervativne vlade. Jesu li Slovenci naprosto liberalniji, napredniji narod od Hrvata, Mađara, Austrijanaca i Talijana? Što ste vi to naučili, a mi nismo?

PREDIN: U nama je opstalo više partizanskog. Naš partizanski pokret bio je neideološka borba za slobodu i opstanak nacije koju su organizirali hrabri ljudi svih političkih opcija, dok ga nije pojela komunistička partija. Danas sedamdeset posto slovenskih birača simpatizira takvo, izvorno partizanstvo.

TELEGRAM: Kako je moguće da zemlje, osobito one istočnoeuropskog bloka, koje su se desetljećima ponosile svojim antifašističkim nasljeđem, sada i same poprimaju sve više fašističkih obilježja?

PREDIN: Društva odgojena u tvrdom komunizmu – danas u “demokraciji”, koju su primarno prihvatila samo zbog traperica, kave, Coca Cole, blistavih automobila i pornografije – razumiju svoju novu vlast na stari način. Kao stranački-partijski parlamentarizam predvođen snažnim ličnostima Velikih knezova.

TELEGRAM: Svijet je dakle, konzervativan, retrogradan. Je li takav svijet postao opasno mjesto za civilizaciju? U vašem romanu sve kreće s rođenjem petero djece. Trebamo li se pribojavati naraštaja koje odgajaju današnji roditelji?

PREDIN: Nisu svi današnji roditelji isti. Mi smo svoju djecu odgojili po postulatima francuske revolucije, u ateiste koji vjeruju u evoluciju, znanost i razmišljanje vlastitom glavom. No, slažem se da nas nema mnogo. Uskoro će Jehovine svjedoke zamijeniti Darwinovi svjedoci.

TELEGRAM: U ovom romanu ponovo se dotičete ideologije i vjere, dviju dominantnih sila koje oblikuju svijet, kojima pristupate u crnohumornom, apsurdističkom ključu. Volite li digresije, zastranjenja? Kamo očekujte da će vas odvesti?

PREDIN: To su moja oruđa za održavanje pažnje čitatelja, koji zbog toga “Bezgrešnu” čita u dahu. Apsurd i farsa su moji omiljeni začini. Zastranjenja? Nijedna fikcija ne može nadmašiti realnost. Kamo će me to dovesti? Za sada u ovaj intervju.

TELEGRAM: Suvremenom se svijetu uglavnom predbacuje kaotičnost i bezidejnost. Što vi mislite, jesmo li izgubili kompas i zapeli u mjestu?

PREDIN: Sve je više znakova da ćemo morati najprije pasti duboko u blato, da bi tek onda mogli stati u cipele principa po kojem funkcioniraju socijalno pravednija društva.

TELEGRAM: Niste mi rekli, tko je “Bezgrešna”?

PREDIN: To je duša državljana Kneževine poslije obavezne operativne dekstrokardije.

TELEGRAM: Svašta ste dosad stigli biti: i kantautor, i skladatelj, i pjesnik, i pisac. Čini mi se da je zaigranost nekakva glavna osobina svih ovih Predina. Mijenjaju li se ulozi igre s godinama?

PREDIN: Otkako sam shvatio da će moj zadnji roman za, nadam se, dvadeset godina, zbog svih predvidljivih okolnosti biti bojanka, ne očekujem više potresnijih iznenađenja.

TELEGRAM: Već ste dobrano zagazili u svoj koncertni raspored u ovoj godini, koji zasad zaokružuje veliki gypsy swing koncert “Zoran pjeva Arsena” u listopadu u Lisinskome. Nedostaje li vam Arsen?

PREDIN: Jako. Jako. Ovih dana Bruno Urlić i ja radimo aranžmane za još neke Arsenove pjesme koje ćemo uskoro snimiti i onda premijerno izvesti na tom koncertu.

TELEGRAM: Gdje uopće nalazi motivaciju i inspiraciju sredovječni roker koji je ostao bez mnogih svojih prijatelja, kolega? Springsteen je jednom ustvrdio kako je, parafraziram, ostati bez najvrjednijeg što si ikada imao “savršeni sastojak za epski pop-singl”…

PREDIN: Ja sam još prije pola stoljeća kao Obeliks upao u kazan motivacije. Ako današnja vremena nisu inspirativna, onda ne znam koja su? Jučerašnje žrtve genocida danas su nemilosrdni ubojice. Laž više nije grijeh. Obiteljsko i vršnjačko nasilje.

TELEGRAM: Ipak ste vi pjesnik… Tekstovi su uvijek bili izuzetno bitni u vašoj glazbi. Mijenja li se uloga teksta danas? Imaju li nove generacije drugačiji odnos prema njima nego što su ih imale generacije s kojima ste vi odrastali i glazbeno sazrijevali?

PREDIN: Danas mladi odlični autori pjesama s kvalitetnim tekstovima, kojih uopće nema tako malo – kao prošlogodišnji član žirija za Nagradu Milana Mladenovića preslušao sam više od tristo novih pjesama iz cijele regije – jednostavno ne uspiju doći na valove velikih medija, jer tamo više nema glazbenih urednika. Ostale su samo playliste. Vlasnicima radio stanica, internetskih portala i televizija, koje zanimaju isključivo poslovni rezultati, glazba postaje sve više samo nužna zabava za punjenje rupa između reklama.

TELEGRAM: Koja je vaša najmoćnija metafora?

PREDIN: Tko rano rani, sam u nju upada.

TELEGRAM: Poznati ste kao veliki humorist… S obzirom na smjer u kojem se svijet trenutno kreće, uspijevate li i dalje naći razloga za smijeh?

PREDIN: Meni je to autoterapija. Najviše se šalim na svoj račun; dobre su šale uvijek ljekovite. Najčešće se pogrešne stvari shvaća preozbiljno.

TELEGRAM: U svakom slučaju, vaši koncerti uvijek su festivali smijeha. Pitam se, koliko je lako nasmijati – vas? Tko vas nasmijava?

PREDIN: Još uvijek imam nekoliko prijatelja koji me znaju dobro zajebavati. Takvu zajebanciju najviše volim.

TELEGRAM: Jeste li ikada očajni?

PREDIN: Nema očaja kojeg se ne može pobijediti dobrim seksom!

TELEGRAM: Napisali ste zbirku duhovitih kratkih priča, povijesnu genetsku sagu, distopijsku ideološku satiru; što je sljedeće?

PREDIN: Moj treći roman je skoro gotov. Krajem travnja ide uredniku na čitanje. I potpuno je različit od prethodna dva. Nadgradio sam način pričanja priče. Znam da ću vas iznenaditi. Jedva čekam.