Početkom godine u Belgiji se povela vrlo žustra javna rasprava oko mirovinske reforme. Iako je u načelu dogovorena s Europskom komisijom, u vladajućoj koaliciji nastao je prijepor oko toga kako je provesti. U pitanje je došla isplata 847 milijuna eura iz europskog fonda za oporavak. Neki utjecajni političari sugerirali su čak da je bolje odbiti novac, nego provesti reformu onako kako je bila planirana.
Belgija je stoga dosad primila 770,1 milijun eura predujma, triput manje sredstava nego Hrvatska. Hrvatska je, kako se premijer Andrej Plenković voli pohvaliti, među državama koje najbrže ispunjavaju uvjete za isplatu novca iz EU fonda za oporavak. U proračun je, zasad, uplaćeno 2,2 milijarde eura. Zauzvrat je Vlada provela reforme dogovorene s Bruxellesom.
Ništa prezahtjevno
Doduše, do ovog trenutka nije bila riječ o posebno ambicioznim dostignućima: neke su reforme bile stare, neke papirnate – nove strategije, zakoni i uredbe – a neke blago rečeno skromne, kao, na primjer, kupnja i instaliranje osam računala. Sve je stoga dosad išlo glatko.
Ali samo naizgled: provedba Nacionalnog plana oporavka, koji je Vlada prije dvije godine dogovorila s Bruxellesom, mogla bi biti u bitno većim problemima nego što se to na prvi pogled čini. Plan reformi, osmišljen prvenstveno u uskom premijerovom krugu, trebao bi, uz pomoć EU novca, značajno transformirati Hrvatsku. Problem je, međutim, što sve češće izaziva otpor, a povremeno i popriličnu skepsu.
Neće se spojiti
Evo, na primjer, spajanje općina. Notorna je činjenica da je Hrvatska teritorijalno i funkcionalno rasjepkana; imamo previše općina koje nisu financijski održive što rezultira nejednakom kvalitetom javnih usluga i povećanim troškovima.
S briselskom administracijom – koja godinama hrvatske Vlade, lijeve i desne, upozorava na ovaj problem – Plenkovićeva je Vlada dogovorila poticaje za spajanje općina, stvarno spajanje (što znači ukidanje) ili funkcionalno (tako da zajednički obavljaju neke poslove). No, kad smo jednom HDZ-ovom dužnosniku nedavno spomenuli spajanje općina, slegnuo je ramenima i uzvratio: neće se spojiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U neslužbenim razgovorima, dakle, i dužnosnici vladajuće stranke iskazuju golemu dozu sumnje u rezultate te mjere. Nitko ne vjeruje da će se ijedna općina samoinicijativno spojiti s nekom drugom, odnosno samoukinuti. Neke općine, pak, još od prošlog desetljeća zajednički obavljaju poslove, samo će za to sada od Vlade dobiti novčani poticaj. Ukratko, svi, pa i u HDZ-u – bolje rečeno, posebno u HDZ-u – već sad znaju da od svega toga neće biti ništa.
Bitka koja traje
Ideja spajanja općina na terenu izaziva ne samo skepsu, nego i otpor, ali nije jedina. Prošle jeseni političku buru izazvao je plan Vlade da upravljanje županijskim bolnicama prebaci u državne ruke. Mjera, koja je također dio plana reformi dogovorenog s Bruxellesom, izazvala je otvoreno protivljenje čak i jednog HDZ-ovog župana.
Pojedini HDZ-ovi lokalni čelnici pobunili su se, pak, skupa s gradonačelnicima i načelnicima iz drugih političkih opcija, i protiv planirane reforme sustava javne vodoopskrbe koja bi dovela do okrupnjavanja vodovoda i manjeg broja vodoopskrbnih poduzeća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Političko-pravna bitka s Vladom, u koju se u međuvremenu uključio i Ustavni sud, još uvijek nije završena. Bruxelles, pak, očekuje da mjera bude provedena do kraja ove godine.
Roditelji pišu peticije
U Zagrebu je, nadalje, nedavno izbila pobuna dijela građana zbog planiranog objekta za gospodarenje medicinskim otpadom KBC-a Zagreb, tzv. spalionice na Rebru, oko koje je bilo i javnih prosvjeda. Prije desetak dana, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja obustavilo je postupak procjene utjecaja na okoliš. Projekt je stoga privremeno na čekanju.
U resoru obrazovanja revolt izaziva uvođenje cjelodnevne nastave, također jedne od mjera koju je Vlada uvrstila u Nacionalni plan oporavka. Više stotina milijuna eura, upravo EU sredstava, bit će stoga uloženo u izgradnju, dogradnju i opremanje osnovnih škola. Ali već sada, u eksperimentalnoj fazi, mediji javljaju o nezadovoljstvu dijela roditelja, koji se ljute na ravnatelje i pokreću peticije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Godine bez pomaka
Velike promjene najavljuju se i u sustavima gdje je poslodavac država: zaposlenici državnih i javnih službi ubuduće bi trebali imati pošteniji sustav plaća, koji će, među ostalim, omogućiti da oni koji su vrijedni budu financijski nagrađeni, a neradnici sankcionirani. Sve to, doduše, slušamo već godinama, bez ikakvih stvarnih pomaka.
Ovoga puta reforma sustava plaća jedan je od uvjeta za isplatu europskog novca. Što ne jamči da neće izazvati nezadovoljstvo i otpor: neki ključni detalji, upozoravaju iz sindikata, nisu definirani i bit će precizirani tek kasnije, kroz uredbe. A pitaju se i „tko će ocjenjivati one koji ocjenjuju“. Potencijala da bukne nezadovoljstvo, dakle, ne nedostaje.
‘Sažetak nacrta’
Revolt je u nekim slučajevima opravdan, u nekima promašen. Međutim, bez obzira je li nezadovoljstvo potkrijepljeno argumentima ili ne, činjenica jest da se sve češće manifestira u otvorenom protivljenju mjerama koje je Vlada odlučila provesti kako bi zauzvrat Hrvatska dobila europski novac.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Razloge za to treba tražiti u proljeću 2021., kada je Vladin plan reformi osmišljen i napisan: dokument, koji ima više od 1200 stranica, nije prošao stvarnu javnu raspravu, niti je u njegovom definiranju sudjelovala šira javnost. Dapače, čak su i saborski zastupnici tada na stol dobili „sažetak nacrta nacionalnog plana“, 80-ak stranica mjera, opisanih toliko birokratski i aproksimativno da je malotko mogao dokučiti što ustvari znače.
Sve više otpora
U narednim mjesecima i godinama ta bi netransparenta procedura i zaobilaženje javne rasprave mogla doći na naplatu: kako reforme postaju sve manje papirnate, a instalacija nekoliko računala nedostatna, Vladin reformski plan lako bi mogao izazvati sve više i više nezadovoljstva i otpora.
Možda ne kao u Belgiji, ali ipak. Pogotovo tamo gdje će Vlada otpor lomiti preko koljena. Općine se, naravno, ne moraju bojati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenkovićeve grandiozne reforme pretvaraju se u debakl. Širi se revolt, ustankom prijete čak i lokalni HDZ-ovci
Premijer se hvali da smo među bolji po provođenju reformi. Ali sad je lako, kad se od nas ne traži ništa previše zahtjevno
Revolt je u nekim slučajevima opravdan, u nekima promašen. Bez obzira je li nezadovoljstvo potkrijepljeno argumentima ili ne, činjenica jest da se sve češće manifestira u otvorenom protivljenju mjerama koje Vlada provodi kako bi zauzvrat dobila europski novac. Razloge treba tražiti u načinu na koji je Vlada donijela plan - bez sudjelovanja javnosti
Početkom godine u Belgiji se povela vrlo žustra javna rasprava oko mirovinske reforme. Iako je u načelu dogovorena s Europskom komisijom, u vladajućoj koaliciji nastao je prijepor oko toga kako je provesti. U pitanje je došla isplata 847 milijuna eura iz europskog fonda za oporavak. Neki utjecajni političari sugerirali su čak da je bolje odbiti novac, nego provesti reformu onako kako je bila planirana.
Belgija je stoga dosad primila 770,1 milijun eura predujma, triput manje sredstava nego Hrvatska. Hrvatska je, kako se premijer Andrej Plenković voli pohvaliti, među državama koje najbrže ispunjavaju uvjete za isplatu novca iz EU fonda za oporavak. U proračun je, zasad, uplaćeno 2,2 milijarde eura. Zauzvrat je Vlada provela reforme dogovorene s Bruxellesom.
Ništa prezahtjevno
Doduše, do ovog trenutka nije bila riječ o posebno ambicioznim dostignućima: neke su reforme bile stare, neke papirnate – nove strategije, zakoni i uredbe – a neke blago rečeno skromne, kao, na primjer, kupnja i instaliranje osam računala. Sve je stoga dosad išlo glatko.
Ali samo naizgled: provedba Nacionalnog plana oporavka, koji je Vlada prije dvije godine dogovorila s Bruxellesom, mogla bi biti u bitno većim problemima nego što se to na prvi pogled čini. Plan reformi, osmišljen prvenstveno u uskom premijerovom krugu, trebao bi, uz pomoć EU novca, značajno transformirati Hrvatsku. Problem je, međutim, što sve češće izaziva otpor, a povremeno i popriličnu skepsu.
Neće se spojiti
Evo, na primjer, spajanje općina. Notorna je činjenica da je Hrvatska teritorijalno i funkcionalno rasjepkana; imamo previše općina koje nisu financijski održive što rezultira nejednakom kvalitetom javnih usluga i povećanim troškovima.
S briselskom administracijom – koja godinama hrvatske Vlade, lijeve i desne, upozorava na ovaj problem – Plenkovićeva je Vlada dogovorila poticaje za spajanje općina, stvarno spajanje (što znači ukidanje) ili funkcionalno (tako da zajednički obavljaju neke poslove). No, kad smo jednom HDZ-ovom dužnosniku nedavno spomenuli spajanje općina, slegnuo je ramenima i uzvratio: neće se spojiti.
U neslužbenim razgovorima, dakle, i dužnosnici vladajuće stranke iskazuju golemu dozu sumnje u rezultate te mjere. Nitko ne vjeruje da će se ijedna općina samoinicijativno spojiti s nekom drugom, odnosno samoukinuti. Neke općine, pak, još od prošlog desetljeća zajednički obavljaju poslove, samo će za to sada od Vlade dobiti novčani poticaj. Ukratko, svi, pa i u HDZ-u – bolje rečeno, posebno u HDZ-u – već sad znaju da od svega toga neće biti ništa.
Bitka koja traje
Ideja spajanja općina na terenu izaziva ne samo skepsu, nego i otpor, ali nije jedina. Prošle jeseni političku buru izazvao je plan Vlade da upravljanje županijskim bolnicama prebaci u državne ruke. Mjera, koja je također dio plana reformi dogovorenog s Bruxellesom, izazvala je otvoreno protivljenje čak i jednog HDZ-ovog župana.
Pojedini HDZ-ovi lokalni čelnici pobunili su se, pak, skupa s gradonačelnicima i načelnicima iz drugih političkih opcija, i protiv planirane reforme sustava javne vodoopskrbe koja bi dovela do okrupnjavanja vodovoda i manjeg broja vodoopskrbnih poduzeća.
Političko-pravna bitka s Vladom, u koju se u međuvremenu uključio i Ustavni sud, još uvijek nije završena. Bruxelles, pak, očekuje da mjera bude provedena do kraja ove godine.
Roditelji pišu peticije
U Zagrebu je, nadalje, nedavno izbila pobuna dijela građana zbog planiranog objekta za gospodarenje medicinskim otpadom KBC-a Zagreb, tzv. spalionice na Rebru, oko koje je bilo i javnih prosvjeda. Prije desetak dana, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja obustavilo je postupak procjene utjecaja na okoliš. Projekt je stoga privremeno na čekanju.
U resoru obrazovanja revolt izaziva uvođenje cjelodnevne nastave, također jedne od mjera koju je Vlada uvrstila u Nacionalni plan oporavka. Više stotina milijuna eura, upravo EU sredstava, bit će stoga uloženo u izgradnju, dogradnju i opremanje osnovnih škola. Ali već sada, u eksperimentalnoj fazi, mediji javljaju o nezadovoljstvu dijela roditelja, koji se ljute na ravnatelje i pokreću peticije.
Godine bez pomaka
Velike promjene najavljuju se i u sustavima gdje je poslodavac država: zaposlenici državnih i javnih službi ubuduće bi trebali imati pošteniji sustav plaća, koji će, među ostalim, omogućiti da oni koji su vrijedni budu financijski nagrađeni, a neradnici sankcionirani. Sve to, doduše, slušamo već godinama, bez ikakvih stvarnih pomaka.
Ovoga puta reforma sustava plaća jedan je od uvjeta za isplatu europskog novca. Što ne jamči da neće izazvati nezadovoljstvo i otpor: neki ključni detalji, upozoravaju iz sindikata, nisu definirani i bit će precizirani tek kasnije, kroz uredbe. A pitaju se i „tko će ocjenjivati one koji ocjenjuju“. Potencijala da bukne nezadovoljstvo, dakle, ne nedostaje.
‘Sažetak nacrta’
Revolt je u nekim slučajevima opravdan, u nekima promašen. Međutim, bez obzira je li nezadovoljstvo potkrijepljeno argumentima ili ne, činjenica jest da se sve češće manifestira u otvorenom protivljenju mjerama koje je Vlada odlučila provesti kako bi zauzvrat Hrvatska dobila europski novac.
Razloge za to treba tražiti u proljeću 2021., kada je Vladin plan reformi osmišljen i napisan: dokument, koji ima više od 1200 stranica, nije prošao stvarnu javnu raspravu, niti je u njegovom definiranju sudjelovala šira javnost. Dapače, čak su i saborski zastupnici tada na stol dobili „sažetak nacrta nacionalnog plana“, 80-ak stranica mjera, opisanih toliko birokratski i aproksimativno da je malotko mogao dokučiti što ustvari znače.
Sve više otpora
U narednim mjesecima i godinama ta bi netransparenta procedura i zaobilaženje javne rasprave mogla doći na naplatu: kako reforme postaju sve manje papirnate, a instalacija nekoliko računala nedostatna, Vladin reformski plan lako bi mogao izazvati sve više i više nezadovoljstva i otpora.
Možda ne kao u Belgiji, ali ipak. Pogotovo tamo gdje će Vlada otpor lomiti preko koljena. Općine se, naravno, ne moraju bojati.