U proljeće ove godine u Saboru se odigrala neobična epizoda: nastojeći odgovoriti na kritike da Vlada skriva svoj plan ulaganja 6,3 milijarde eura iz europskog fonda za oporavak, premijer Andrej Plenković zamolio je svog savjetnika da mahne zastupnicima golemim dokumentom. „Evo ga, vidite, to je ovaj bucmasti papir tamo“, kazao je premijer za saborskom govornicom.
U nastavku sjednice, međutim, zastupnici nisu raspravljali o ‘bucmastom papiru’. Umjesto o 1273 stranice – koliko ima srpanjska verzija Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, temeljnog dokumenta za ulaganje europskih milijardi u narednih pet godina – Sabor je diskutirao o 80 stranica njegovog sažetka. Da budemo sasvim precizni, o informaciji o sažetku nacrta Vladinog plana.
To što se tada, a ni kasnije, nije detaljno raspravljalo o svim mjerama, reformama i investicijama koje Vlada planira provesti i financirati europskim novcem za oporavak – do kraja ovog mandata, a onda i u prve dvije godine mandata sljedeće vlade – moglo bi sada doći na naplatu. Metaforički i doslovno.
Misaona vježba ministra Beroša
U Hrvatskoj zadnjih dana traju javne diskusije o reformi zdravstva, koja bi trebala transformirati veliki javni sustav s nagomilanim problemima. Detalji još nisu službeno ni predstavljeni, a ideje koje su dosad procurile u javnost već izazivaju revolt i otpor: poslodavci se, na primjer, pitaju tko će snositi trošak bolovanja, ako više neće ići na teret HZZO-a, dok su županije na nogama zbog prijedloga da vlasništvo nad županijskim bolnicama preuzme država.
Premijer pritom uvjerava da još ništa nije gotovo. „U javnost je pušten neki radni tekst koji nikada nije došao na Vladu i izaziva puno komentara, to su radni dokumenti, nikakve konačne odluke niti konačne reforme nego ideje koje postoje u ministarstvu”, izjavio je u utorak. No, barem kad su u pitanju županijske bolnice, “ideje koje postoje u ministarstvu” nisu tek misaona vježba iz resora ministra Vilija Beroša.
Više znaju EU, nego županije
U srpnju ove godine, Vladin plan ulaganja EU novca za oporavak potvrđen je u Bruxellesu. Uz njega, prihvaćeni su i popratni dokumenti – među ostalim i detaljiziran popis reformi koje Vlada namjerava provesti, s preciznim rokovima njihove realizacije. U tim se ‘bucmastim papirima’ spominje i reorganizacija modela upravljanja bolnicama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Od Vlade se, prema jednom od tih dokumenata, već tada u Bruxellesu očekivalo da će preispitati Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, a u okviru toga i opciju da se prenese pravo upravljanja bolnicama sa županija na državu.
Ispada, dakle, da je europska administracija prije županijskih vlasti znala kakve promjene u sklopu reforme zdravstva razmatra Vlada. Da su u Bruxellesu još ljetos znali za ideju o prijenosu upravljačkih prava nad bolnicama za koju, sudeći po reakcijama, županijske vlasti u Hrvatskoj doznaju tek sada.
Postoji li još spornih ideja?
To otvara više pitanja. Budući da se upravljanje bolnicama izrijekom spominje u službenim europskim dokumentima, ima li Vlada uopće manevarskog prostora da od tog prijedloga sasvim odustane, ako otpor na terenu bude prejak? Može li to tretirati tek kao “ideju koja postoji u ministarstvu” i ništa više, a da ne dovede u pitanje isplatu treće rate europskih sredstava za oporavak?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hoće li nam, metaforički i doslovno, na naplatu doći manjkava rasprava o Vladinim planovima? I postoji li još ideja koje su načelno usuglašene s Bruxellesom, a o čijim ćemo detaljima narednih mjeseci tek doznavati, pa onda oko njih polemizirati i kritizirati?
A sve se to moglo ako ne izbjeći, onda barem na vrijeme amortizirati. Da se, na primjer, u travnju i mjesecima koji su slijedili detaljno i precizno, u Saboru i javnosti, raspravilo kako Vlada namjerava uložiti 6,3 milijarde eura sredstava za oporavak. Kakve reforme i investicije planira provesti i financirati. Da se, kad je za to bilo vrijeme, diskutiralo o ‘bucmastim papirima’, a ne o sažecima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada je o reformi zdravstva izvijestila Bruxelles, ne svoje građane. Sad, kad je možda prekasno, doznajemo dubiozne detalje
Manjkava rasprava o Vladinim planovima za ulaganje europskih sredstava za oporavak mogla bi nam stići na naplatu
To otvara više pitanja. Budući da se upravljanje bolnicama izrijekom spominje u službenim europskim dokumentima, ima li Vlada uopće manevarskog prostora da od tog prijedloga sasvim odustane, ako otpor na terenu bude prejak? Može li to tretirati tek kao 'ideju koja postoji u ministarstvu' i ništa više, a da ne dovede u pitanje isplatu treće rate europskih sredstava za oporavak?
U proljeće ove godine u Saboru se odigrala neobična epizoda: nastojeći odgovoriti na kritike da Vlada skriva svoj plan ulaganja 6,3 milijarde eura iz europskog fonda za oporavak, premijer Andrej Plenković zamolio je svog savjetnika da mahne zastupnicima golemim dokumentom. „Evo ga, vidite, to je ovaj bucmasti papir tamo“, kazao je premijer za saborskom govornicom.
U nastavku sjednice, međutim, zastupnici nisu raspravljali o ‘bucmastom papiru’. Umjesto o 1273 stranice – koliko ima srpanjska verzija Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, temeljnog dokumenta za ulaganje europskih milijardi u narednih pet godina – Sabor je diskutirao o 80 stranica njegovog sažetka. Da budemo sasvim precizni, o informaciji o sažetku nacrta Vladinog plana.
To što se tada, a ni kasnije, nije detaljno raspravljalo o svim mjerama, reformama i investicijama koje Vlada planira provesti i financirati europskim novcem za oporavak – do kraja ovog mandata, a onda i u prve dvije godine mandata sljedeće vlade – moglo bi sada doći na naplatu. Metaforički i doslovno.
Misaona vježba ministra Beroša
U Hrvatskoj zadnjih dana traju javne diskusije o reformi zdravstva, koja bi trebala transformirati veliki javni sustav s nagomilanim problemima. Detalji još nisu službeno ni predstavljeni, a ideje koje su dosad procurile u javnost već izazivaju revolt i otpor: poslodavci se, na primjer, pitaju tko će snositi trošak bolovanja, ako više neće ići na teret HZZO-a, dok su županije na nogama zbog prijedloga da vlasništvo nad županijskim bolnicama preuzme država.
Premijer pritom uvjerava da još ništa nije gotovo. „U javnost je pušten neki radni tekst koji nikada nije došao na Vladu i izaziva puno komentara, to su radni dokumenti, nikakve konačne odluke niti konačne reforme nego ideje koje postoje u ministarstvu”, izjavio je u utorak. No, barem kad su u pitanju županijske bolnice, “ideje koje postoje u ministarstvu” nisu tek misaona vježba iz resora ministra Vilija Beroša.
Više znaju EU, nego županije
U srpnju ove godine, Vladin plan ulaganja EU novca za oporavak potvrđen je u Bruxellesu. Uz njega, prihvaćeni su i popratni dokumenti – među ostalim i detaljiziran popis reformi koje Vlada namjerava provesti, s preciznim rokovima njihove realizacije. U tim se ‘bucmastim papirima’ spominje i reorganizacija modela upravljanja bolnicama.
Od Vlade se, prema jednom od tih dokumenata, već tada u Bruxellesu očekivalo da će preispitati Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, a u okviru toga i opciju da se prenese pravo upravljanja bolnicama sa županija na državu.
Ispada, dakle, da je europska administracija prije županijskih vlasti znala kakve promjene u sklopu reforme zdravstva razmatra Vlada. Da su u Bruxellesu još ljetos znali za ideju o prijenosu upravljačkih prava nad bolnicama za koju, sudeći po reakcijama, županijske vlasti u Hrvatskoj doznaju tek sada.
Postoji li još spornih ideja?
To otvara više pitanja. Budući da se upravljanje bolnicama izrijekom spominje u službenim europskim dokumentima, ima li Vlada uopće manevarskog prostora da od tog prijedloga sasvim odustane, ako otpor na terenu bude prejak? Može li to tretirati tek kao “ideju koja postoji u ministarstvu” i ništa više, a da ne dovede u pitanje isplatu treće rate europskih sredstava za oporavak?
Hoće li nam, metaforički i doslovno, na naplatu doći manjkava rasprava o Vladinim planovima? I postoji li još ideja koje su načelno usuglašene s Bruxellesom, a o čijim ćemo detaljima narednih mjeseci tek doznavati, pa onda oko njih polemizirati i kritizirati?
A sve se to moglo ako ne izbjeći, onda barem na vrijeme amortizirati. Da se, na primjer, u travnju i mjesecima koji su slijedili detaljno i precizno, u Saboru i javnosti, raspravilo kako Vlada namjerava uložiti 6,3 milijarde eura sredstava za oporavak. Kakve reforme i investicije planira provesti i financirati. Da se, kad je za to bilo vrijeme, diskutiralo o ‘bucmastim papirima’, a ne o sažecima.