Već u jesen prošle godine bilo je prilično jasno da reforma hrvatskog zdravstva, onako kako ju je planirao Vili Beroš, neće proći bez otpora i trzavica. Među idejama koje su naišle na najžešće protivljenje bila je i ona da upravljanje županijskim bolnicama prijeđe u ruke države. Iz Vlade su tada uvjeravali da to nisu nikakve konačne odluke. Godinu dana kasnije pokazalo se da to ipak nije tako.
Nezadovoljstvo županija
Evo, na primjer, ideja da se osnivačka prava nad općim bolnicama prenesu sa županija na državu. Taj prijedlog i dalje izaziva otpore na terenu: župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić nedavno mu se javno usprotivio, ustvrdivši da bi to bila nepotrebna centralizacija. Dobroslavić je HDZ-ovac, kao i ministar koji tu reformu gura.
Unatoč tome što nezadovoljnim županima – a ima ih, izgleda, još – obećava da će se o tome razgovarati, da mu iznesu svoju argumentaciju i moguća rješenja koja je Vlada spremna saslušati, Beroš ne može tek tako popustiti županijama. I toga je apsolutno svjestan.
Ne može bez Bruxellesa
Prijenos upravljačkih prava na državu dogovoren je s Bruxellesom davno prije nego što je Beroš ovog četvrtka prezentirao reformu. To je dio službenih dokumenata koje je prihvatilo Vijeće EU. Vlada ne može odustati od te ideje bez konzultacija s Bruxellesom što potvrđuju Telegramovi izvori iz Europske komisije: države članice, kažu, trebale bi svoj plan oporavka i otpornosti prioritetno provoditi onako kako ga je potvrdilo Vijeće.
Kada Vlada zatraži treću ratu europskog novca, dodatnih 700 milijuna eura, Komisija će procijeniti jesu li ispunjeni svi uvjeti, a to, među ostalim, znači i jesu li donesene izmjene dvaju zdravstvenih zakona o kojima se upravo vodi javna rasprava. U Bruxellesu očekuju da će zakonske izmjene biti donesene do kraja godine, kako se uostalom Vlada i obvezala.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što ako Vlada odustane?
Bude li, pak, jednostrano odustala od nekih mjera, koje su dogovorene s Bruxellesom, posljedice mogu biti sasvim konkretne – manje EU novca. Ako, dakle, doista želi udovoljiti nezadovoljnim županima, među kojima su i njegovi stranački kolege, Beroš je u nezgodnoj situaciji: ili će pokušati na brzinu nešto izdogovarati s Bruxellesom, ili će se naknadno pravdati Komisiji, ili će riskirati manju isplatu.
Odgovor na pitanje kako je do toga došlo vrlo je jednostavan. U ljeto prošle godine, europski ministri dobili su na stol opširan dokument od gotovo 300 stranica u kojem su bili razrađeni reformski planovi hrvatske Vlade: što će se i kada mijenjati i koliko će novca na to biti potrošeno.
Nema prostora za uzmak
Od 214. do 237. stranice bile su detaljno opisane promjene u zdravstvu, od ulaganja u robotsku kirurgiju do stvaranja uvjeta da se sustav konačno izvuče iz dugova. Na stranici 219. pisalo je da će biti prenesena upravljačka prava nad bolnicama. Na sastanku u srpnju 2021. europski ministri dali su zeleno svjetlo Vladinim planovima o kojima su u tom trenutku očito znali više nego šira hrvatska javnost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prezentirajući reformu zdravstva, ministar Beroš ovog je četvrtka pozvao na konstruktivne prijedloge i nacionalni konsenzus. Sa zakašnjenjem: pravi trenutak za to bio je kada se u Saboru mahalo „bucmastim papirom“. Sada kada mjere usuglašene s Bruxellesom izazivaju javne polemike i otpor, Vladin prostor za uzmak drastično je sužen.
Telegramovi izvori: ovo je pravi razlog zašto Beroš ne može odustati od spornih prijedloga reforme zdravstva
Neki prijedlozi, poput prijenosa prava upravljanja bolnicama sa županija na državu, i dalje izazivaju otpor na terenu
Od mjera dogovorenih s Bruxellesom, Vlada ne može tek tako odustati. Ako to jednostrano učini, riskirat će manju isplatu EU novca za oporavak. U tu smo situaciju došli jer su o reformama u jednom trenutku više znali europski ministri nego šira hrvatska javnost
Već u jesen prošle godine bilo je prilično jasno da reforma hrvatskog zdravstva, onako kako ju je planirao Vili Beroš, neće proći bez otpora i trzavica. Među idejama koje su naišle na najžešće protivljenje bila je i ona da upravljanje županijskim bolnicama prijeđe u ruke države. Iz Vlade su tada uvjeravali da to nisu nikakve konačne odluke. Godinu dana kasnije pokazalo se da to ipak nije tako.
Ministar Vili Beroš u četvrtak je predstavio reformu zdravstvenog sustava koja uključuje niz mjera koje su već izazvale polemike – od preventivnih sistematskih pregleda do reorganizacije bolničkog sustava. Resorni ministar poziva pritom na konstruktivne prijedloge i nacionalni konsenzus. Ali pitanje je koliki mu je uopće manevarski prostor za promjene.
Nezadovoljstvo županija
Evo, na primjer, ideja da se osnivačka prava nad općim bolnicama prenesu sa županija na državu. Taj prijedlog i dalje izaziva otpore na terenu: župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić nedavno mu se javno usprotivio, ustvrdivši da bi to bila nepotrebna centralizacija. Dobroslavić je HDZ-ovac, kao i ministar koji tu reformu gura.
Unatoč tome što nezadovoljnim županima – a ima ih, izgleda, još – obećava da će se o tome razgovarati, da mu iznesu svoju argumentaciju i moguća rješenja koja je Vlada spremna saslušati, Beroš ne može tek tako popustiti županijama. I toga je apsolutno svjestan.
Ne može bez Bruxellesa
Prijenos upravljačkih prava na državu dogovoren je s Bruxellesom davno prije nego što je Beroš ovog četvrtka prezentirao reformu. To je dio službenih dokumenata koje je prihvatilo Vijeće EU. Vlada ne može odustati od te ideje bez konzultacija s Bruxellesom što potvrđuju Telegramovi izvori iz Europske komisije: države članice, kažu, trebale bi svoj plan oporavka i otpornosti prioritetno provoditi onako kako ga je potvrdilo Vijeće.
Kada Vlada zatraži treću ratu europskog novca, dodatnih 700 milijuna eura, Komisija će procijeniti jesu li ispunjeni svi uvjeti, a to, među ostalim, znači i jesu li donesene izmjene dvaju zdravstvenih zakona o kojima se upravo vodi javna rasprava. U Bruxellesu očekuju da će zakonske izmjene biti donesene do kraja godine, kako se uostalom Vlada i obvezala.
Što ako Vlada odustane?
Bude li, pak, jednostrano odustala od nekih mjera, koje su dogovorene s Bruxellesom, posljedice mogu biti sasvim konkretne – manje EU novca. Ako, dakle, doista želi udovoljiti nezadovoljnim županima, među kojima su i njegovi stranački kolege, Beroš je u nezgodnoj situaciji: ili će pokušati na brzinu nešto izdogovarati s Bruxellesom, ili će se naknadno pravdati Komisiji, ili će riskirati manju isplatu.
Odgovor na pitanje kako je do toga došlo vrlo je jednostavan. U ljeto prošle godine, europski ministri dobili su na stol opširan dokument od gotovo 300 stranica u kojem su bili razrađeni reformski planovi hrvatske Vlade: što će se i kada mijenjati i koliko će novca na to biti potrošeno.
Nema prostora za uzmak
Od 214. do 237. stranice bile su detaljno opisane promjene u zdravstvu, od ulaganja u robotsku kirurgiju do stvaranja uvjeta da se sustav konačno izvuče iz dugova. Na stranici 219. pisalo je da će biti prenesena upravljačka prava nad bolnicama. Na sastanku u srpnju 2021. europski ministri dali su zeleno svjetlo Vladinim planovima o kojima su u tom trenutku očito znali više nego šira hrvatska javnost.
Prezentirajući reformu zdravstva, ministar Beroš ovog je četvrtka pozvao na konstruktivne prijedloge i nacionalni konsenzus. Sa zakašnjenjem: pravi trenutak za to bio je kada se u Saboru mahalo „bucmastim papirom“. Sada kada mjere usuglašene s Bruxellesom izazivaju javne polemike i otpor, Vladin prostor za uzmak drastično je sužen.